Jučer, 14. ožujka, posjetio nas je glumac i lutkar Milorad Bunčić i donio punu veliku torbu – lutaka. Veselo druženje potrajalo je cijelo prijepodne, a priliku da upoznaju razne vrste lutaka imali su svi učenici iz razredne nastave.

Lutke su najprije predstavljene: marioneta, ginjolka, javanka, zijevalica i razne podvrste i kombinacije. Svaka od tih lutaka predstavlja se na svoj način, sa svakom se drugačije upravlja. Naučili smo i kako: sa jednom rukom, sa obje ruke, prema dolje, prema gore ... Da bismo pokrenuli i „oživjeli“ neke vrste lutaka potrebne su i više od dvije ruke. Tada lutkar treba pomagače. Naš gost nije dozvolio učenicima da budu samo promatrači. Podijelio im je lutke, pa su pokušali malo „upravljati“ sa svakom od njih. Zatim su glumili. Redatelj i „pomoćnici redatelja“ (zapravo sva dječja publika) oblikovali su priču o Zekani koja je ostala sama kod kuće, a zatim se, uplašena, rasplakala. Čuli su je prijatelji iz šume pa su je došli tješiti, a ona je slagala da je tuda prošao vuk i rekao da će ju pojesti. Zato Zekana plače. Svi su je htjeli štititi – tigar i noj, papiga i slon. Zekanu je bilo sram jer je slagala prijateljima, ali su joj prijatelji oprostili pa su se na kraju pomirili. Pravi prijatelji opraštaju nam naše sitne slabosti.
Naši mali „glumci“ odlično su odglumili svoje uloge, a smijeh se zajedno sa učenicima „koturao“ po dvorani. Bilo je to vedro i veselo školsko prijepodne.

Naravno da smo se slikali. Zavirite u našu foto-galeriju.